Hvala, hvala i sto puta hvala na ovoj knjizi! Još od kad je „sport” preko noći dobio kvačicu i postao „šport”, otkako su humorističke serije postale humoristične, a „kafić” pokušao postati „okripnicom”, navijam da se u hrvatskom javnom diskursu dogodi opuštanje jezičnih praksi. Naravno, ne mislim pri tome davati podršku bilo kojem od oblika suvremene nepismenosti kakva buja na društvenim mrežama ili u svakodnevnoj komunikaciji kratkim porukama (sms, Viber, WhatsApp,Telegram...). Mislim na ono kad nešto napišeš i dadeš na lekturu, a lektor pretjera s forsiranjem jezične tiranije takozvanog standardnog jezika.
Čitajući hrvatske lingviste postalo mi je jasno koliko smo (bili) zaostali u toj znanstvenoj disciplini. Obrazovan sam kao anglist i, učeći npr. gramatiku i sociologiju jezika iz tada nešto svježije literature, postao sam pristašom deskriptivne gramatike i, općenito, preskriptivne lingvistike. Dakle „opis” umjesto „propis”. Mnoge sam sate uzalud trošio na uvjeravanje nekih jezičnih purista da je njihov pristup štetan za živo tkivo jezika i da će svojim djelovanjem ubiti književnost ili kinematografiju i potamaniti dijalekte. A lijepo je čuti Kaljane kako pričaju „kualjski”, posedarsku ili bibinjsku dicu kako govore jezikom svojih starih...
No, da ne duljim, knjiga je obimna (čak monumentalna). Čestitke autorima i topla preporuka za čitanje jer konačno imamo jedno sveobuhvatno djelo iz područja deskriptivne lingvistike.
Priredio: Mladen Masar
16. siječnja 2020.
Poveznica na katalog: