Davne 1721. Johann Sebastian Bach skladao je šest koncerata za razna glazbala. Brandenburški koncerti pokazuju šaroliku mješavinu glazbala; u prvom redu sudjeluju dva roga, tri oboe i jedna perfektno ugođena violina za ples; u drugom trube, blok-falute, oboe i violine; u šestom duboki gudački instrumenti koji inače imaju uobičajeno samo drugorazredne funkcije; u trećem uopće nema razdvajanja na solo i tutti – svih devet gudača ima solističke zadatke. Ljudskom glasu sličan i maksimalno ekspresivan jauk prodorne oboe, koji prevladava 2. stavkom, treba tumačiti kao Bachovo suosjećanje s bolima ispaćene divljači. Koncerte je posvetio njemačkom plemiću i poslao mu partiture kao poklon, nadajući se poslu brandenburškog dvorskog skladatelja. Plemić mu nije odgovorio smatrajući njegovo djelo bezvrijednim. Bach je pronašao posao u Leipzigu, gdje je proživio ostatak svog života. Nijednom za njegova života Brandenburški koncerti nisu izvedeni. Koncerti su bili izgubljeni punih sto trideset ljeta. Partiture su prodane za dvadeset dolara i pohranjene u lokalnoj knjižnici. Odležale su ondje sve do 1849. godine kada su otkrivene i objavljene. Smatraju se jednim od glazbenih vrhunaca ljudskoga roda.
Priredio: Branimir Čakić (06. kolovoza 2021.)
