„Dječak u prugastoj pidžami“ roman je o Drugome svjetskom ratu, priča ispričana iz perspektive njemačkog dječaka koji svojim nevinim očima ne može shvatiti užase rata. Bruno se nalazi s jedne strane žičane ograde i dijete je njemačkog zapovjednika koje s obitelji živi u blizini logora. Nema prijatelja i nema se s kim igrati, a vjeruje da je djeci u logoru zabavno jer mogu po cijele dane zajedno trčati. Šmuel se nalazi s druge strane ograde, odjeven u odjeću koju Bruno naziva prugastom pidžamom, uklopljen u masu jednakih ljudi obilježenih samo brojem, a ne i imenom, čekajući u tuzi i tišini što će se dogoditi s njim i njegovim ocem na tome okrutnom mjestu. U neobičnom prijateljstvu koje se razvija preko ograde Bruno se počinje pitati tko je to točno odredio da je baš Njemačka zemlja bolja od drugih zemalja i tko je odlučio tko će nositi prugaste pidžame, a tko odijela.
Tema holokausta nešto je što pisci današnjice mogu promatrati samo s odmakom i iz tuđe perspektive. Zato autor ovoga romana vjeruje „kako je jedini način da s poštovanjem prikažem tu temu očima djeteta, i to naročito očima prilično naivnog djeteta, koje nikako ne bi moglo razumjeti strašne stvari što se događaju oko njega. Na kraju krajeva, samo žrtve i preživjeli mogu istinski shvatiti užas tog vremena i mjesta; mi ostali živimo s druge strane ograde i gledamo kroz nju s našeg ugodnog mjesta, pokušavajući na naše nespretne načine sve to shvatiti.“
Kada bismo svi gledali svijet očima djeteta kojemu takve podjele i odluke nisu jasne i koje promatra ljude oko sebe samo kao ljude, neobilježene kriterijima rase, spola, vjere, narodnosti i stavova, priča o ratu i stradanjima ne bi ni bilo. Ovaj je potresni roman korak bliže tomu cilju.
 
Tina Mihić
(27. srpnja 2018.)