Ovog puta predlažemo vam za čitanje jedan stariji naslov koji će vas zaintrigirati bez obzira čitate li ga u zimsko predvečerje ili na plaži.
Distopijski triler Clara i polusjena španjolskog autora J. C. Somoze čitatelja odvodi u svijet hiperdramatske umjetnosti u kojoj ljudsko tijelo postaje oslikano platno, tj. umjetničko djelo. Vrhunac hiperdramatske umjetnosti i krajnji cilj svakog platna predstavlja rad sa slikarom Brunom Van Tyschom. Mlado platno Clara dobiva poziv za sudjelovanje na njegovoj izložbi, a onda počinju misteriozna ubojstva mladih djevojaka-platna koja su bila Van Tyschovi modeli…
Izvrstan roman - napisan 2001. g., a s radnjom u sada već prohujaloj 2006. g. -svojevrstan je prozor u imaginarnu zastrašujuću budućnost umjetnosti. U njoj ljudi-platna nisu više ljudski pojedinci sa svojim osobnostima, već puki objekti s kojima umjetnici rade što god žele, uključujući i maksimalno naprezanje tijela uz nanošenje boli. Proces transformiranja čovjeka u platno - grundiranje - može dovesti do njegove spolne neutralnosti (u romanu: transgenerizma), a često mu se ne obraća imenom s kojim je rođen, već onim umjetničkog djela kojeg predstavlja. Ukoliko platno na umjetničkom tržištu nije financijski uspješno (a radi se o nevjerojatnim iznosima!), može ga se degradirati na uporabni predmet poput stola, vješalice ili svjetiljke u bogataškoj kući ili uredu. Za čovjeka današnjice kupovanje i prodavanje drugog čovjeka predstavlja povijesnu sramotu koja je završila na američkom Jugu; u Somozinoj Clari ono predstavlja najlegalniji i najnormalniji način društvenog funkcioniranja.
Mnoge reference o umjetnosti hiperdramatizma ne funkcioniraju samo kao nužno zlo u knjizi koje se mogu preskočiti, već su fascinantni osvrti koji se čitaju s jednakom napetošću kao i akcijski dijelovi romana.
