Malo je građevina koje toliko intrigiraju maštu kao svjetionici. Često izgrađeni na najnepristupačnijim mjestima, daleko od ikakve civilizacije, okovani vječnim vjetrovima i beskrajnim plavetnilom mora, svojim svjetlom probijaju noćnu tamu i kao da prizivaju znane i neznane, dobronamjerne i zlonamjerne. A unutra samuje svjetioničar. Mrk čovjek guste brade, tvrde kože, grubih ruku i od malo riječi. On i svjetionik obično su srasli kao jedno biće.
Jose Luis Gonzalez Macias španjolski je pisac koji je odlučio ispričati priče nekih od najzanimljivijih svjetionika na svijetu te objavio Mali atlas svjetionika na kraju svijeta, knjigu koju predstavljamo, u prijevodu Željke Somun. Riječ je o predivnom djelu obogaćenom zanimljivim ilustracijama, šturim tehničkim podatcima i kartama o lokaciji svakog od 34 opisana svjetionika. No, ono što je najzanimljivije kratki su opisi i priče koje prate svaki od tih svjetionika. Svima njima zajedničke su mračne priče o nasukavanjima brodova, dugogodišnja izgradnja prepuna raznih prepreka i pogibija graditelja, čak i potpuno poludjele zajednice koje su zaposjele jedan svjetionik i proglasile neovisnost, potpuno odsječene od svijeta i bez zaliha hrane, vode i ostale neophodne opreme poput lijekova, odjeće, pokrivača, alata. O svakome od svjetionika mogla bi se napisati zasebna knjiga, a neke priče graniče s onim što smo kadri prihvatiti kao stvarnost.
Dolaskom novih navigacijskih tehnologija, GPS-a i s njime povezanih uređaja, plovidba je postala mnogo jednostavnija i sigurnija. Mnogi su svjetionici automatizirani i svijetle i dalje, bez svjetioničara koji boravi ondje cijelu godinu. Zapuštenost građevine u tome surovom okruženju nekako još više povećava dojam mističnosti i ukletosti svjetionika.
Priredio: Ante Kolanović (3. listopada 2023.)
