Dolazak kišnih jesenskih dana idealno je vrijeme za čitanje malo zahtjevnijeg štiva, kao što je primjerice roman Blijed pogled na bregove, britanskog pisca japanskog podrijetla te dobitnika Nobelove nagrade za književnost 2017. godine, Kazua Ishigura.
Svjetsku prepoznatljivost Ishiguro je stekao svojim najpoznatijim romanom Na kraju dana, koji je 1989. nagrađen Bookerovom nagradom, a James Ivory snimio je 1993. godine istoimeni slavni film s Emmom Thompson i Anthonyjem Hopkinsom u glavnim ulogama.
Našim čitateljima autor je poznat po prijevodima svojih brojnih djela, dok je njegov prvijenac, roman Blijed pogled na bregove, izvorno objavljen 1982. godine, kod nas preveden i objavljen tek 2018. u izdanju nakladničke kuće Mitopeja. U knjizi se kao poseban dodatak nalazi i tekst autorova predavanja prilikom dodjele Nobelove nagrade za književnost 2017. godine.
U romanu nam pripovijeda Etsuko, Japanka koja živi u Engleskoj i kojoj u posjet iz Londona dolazi mlađa kći Niki. Starija kći, Keiko, ubila se nedavno u svom stanu u Manchesteru. Tijekom Nikina boravka Etsuko se prisjeća ljeta kad je bila trudna s Keiko i još živjela u Japanu. Sjeća se poleta i obnavljanja, kad su mladi pokušavali uspostaviti koliko-toliko normalan život i izgraditi bolju budućnost, a stari se pokušavali prilagoditi novim vremenima, sjeća se svog odnosa s prvim suprugom kao i dugog posjeta svog svekra tog ljeta i njihova toplog odnosa. Etsuko se sjeća i prijateljstva sa Sachiko, ženom koja se s kćeri Mariko doselila u kućicu blizu njihova novoizgrađenoga stambenog naselja. Upravo opisom odnosa između dviju žena te odnosa Sachiku i njezine kćeri autor postiže napetost u romanu, a čitatelj neprestano ima osjećaj da će nešto krenuti po zlu. Tijekom cijelog romana provlače se jeza i nelagoda, ali Ishigurov način pisanja, lijepe rečenice, vješto ispreplitanje prošlosti i sadašnjosti, odlike su koje ovaj roman čine vrijednim čitanja.
Priredila: Petra Stulić (24. rujna 2019.)
