Autor Victor Bockris, ugledni novinar i art/rock biograf, napisao je, prema općem mišljenju definitivnu biografiju Richardsa, jedne od najvećih rock legendi, ultimativne rock ikone otkako je rock and rolla i svijeta! Kad su ga prije nekoliko godina po tko zna koji puta upitali do kada Stonesi namjeravaju svirati, Richards je lakonski odgovorio: Dok grobar ne pokuca na vrata. Jednostavna filozofija u kojoj je više od ičega utkan fanatizam i doživotna strast spram onoga što najviše voli. Glazba i pozornica, to je oduvijek bio smisao njegova života. Droga, seks i alkohol, kušnje su koje su ga nebrojeno puta dovodile do samog ruba, dok su većinu njegovih kompanjona odvukle u smrt. Danas i sam kaže koliko je tu previše zla i besmisla i kako svi oni Stones sljedbenici koji misle da je bit Stonesa u opijatima i sličnim nastranostima, zapravo nemaju pojma. Glazba je dovoljan motor, a ako kome treba više, e pa to je već prvi korak u prazno. On je, doduše, imao previše praznih koraka, ali se bome i naradio; uz to održao ga je podosta dubok džep, terapije u najelitnijim klinikama i čitave vojske doktora koji su ga pratili poput robova; no, što je s onim jadnicima koji misle da su uhvatili bit, ljenčareći, opijajući se i drogirajući uz gramofone i cd playere. Mnogo mu je takvih na duši i to mu se jasno vidi na licu. On sam o svojim planovima kaže: Svirao sam s Muddyjem Watersom šest mjeseci prije nego što je umro, i frajer je bio jednako vitalan kao i u svojoj mladosti. I nastavio je svirati do dana kad je umro. Za mene je to najvažnija stvar. Radit ću ovo dok ne krepam.
Na kraju, kad sve sažmemo, ne možemo ne složiti se s tvrdnjom jednog novinara: Keith Richards je Rock and Roll!
