Nova knjiga Tončija Valentića pravo je osvježenje na hrvatskoj teorijskoj sceni. Ne radi se samo o istraživanju značenja fotografije, već prije svega o filozofskom promišljanju prolaznosti i jednom intimističkom dnevniku koji pokazuje da je fotografija uvijek nešto više od same fotografije. Za sve koji su voljeli Barthesovu Svijetlu komoru, ovo je obavezno štivo!'
(Srećko Horvat)
