Prije jedanaest godina, na radnome sam mjestu (Glazbeni odjel), po preporuci prijatelja poslušala švedski elektronski jazz duo pod nazivom Koop. Na prvom me slušanju oborio s nogu, a i danas kod mene izaziva snažne emocije.
Glazbenici M. Zingmark i O. Simonsson svoj su prvi album Sons of Koop izdali davne 1997. godine, a četiri godine kasnije uslijedio je i drugi, Walz for Koop koji se okitio Grammyjem.
Ovoga puta, prezentiram njihov treći studijski album, Koop Islands, objavljen 2006. godine. Međutim, na ovom glazbenom uratku nisu radili samo navedeni Zingmark i Simonsson, već je suradnja proširena i na druge umjetnike poput uvijek nadahnutih A. Brun i Y. Nagano. Za razliku od ranijih radova, ovaj album inspiriran je glazbom tridesetih, prožet egzotičnim karipskim zvukom. Konačna zvukovna gozba nastala je spajanjem tisuću kraćih zapisa, a iznimna kvaliteta potvrđena je zasluženim Gold certifikatom.
Koop Island Blues skladba je koju valja izdvojiti. Pored brojnih očaravajućih zvukova koje nudi, posebno me osvojila ljepota toploga zvuka klarineta, instrumenta koji nosi titulu jednog od najvirtuoznijih instrumenata, čiji svirači s lakoćom izvode iznimno brze i složene pasaže. U ovoj skladbi, glazbenik je ponudio široku paletu boja, poigravajući se sa zaista velikim rasponom melodija i dinamičkih nijansi – od gotovo nečujnog do vrlo prodornog zvuka, ponajviše u gornjem registru. Za klarinet se kaže da mu je raspon izvodljivih tonova najveći među puhačkim instrumentima, a sam ton iznimno bogat i izražajan, što je ova skladba i dokazala. U intervjuima, Simonsson je pojasnio kako ju je skladao na željezničkoj stanici izvan Stockholma, dok je čekao posljednji vlak kojim se trebao vratiti kući. Bilo je hladno, veljača, te je čekajući vlak razmišljao i sanjao o toplini…
Biserka Nora Kulaš
