Jedna od najčitanijih suvremenih ruskih književnica, Ljudmila Ulickaja, hrvatsku čitateljsku publiku odavno je osvojila nizom zbirki priča i romana za koje je nagrađena brojnim književnim nagradama. Ona je prva žena koja je dobila nagradu Ruski Booker, a svoju voljenu Rusiju morala je napustiti zbog antiratnih stavova. Sad živi i djeluje u Njemačkoj, u iščekivanju povratka u Moskvu. Kratki roman Kuga, koji je na hrvatski preveo Igor Buljan, napisan je sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a temeljen je na stvarnim događajima iz 1939. godine, čije stvarne aktere doznajemo iz intervjua na kraju knjige. Autorica roman naziva scenarijem za film, koji u to vrijeme od ondašnjih vlasti zasigurno ne bi dobio zeleno svjetlo za snimanje, stoga autorica nije ni inzistirala na tome. Međutim, još uvijek se nada da bi roman mogao biti ekraniziran jer su zarazne bolesti i epidemija i danas vrlo aktualne teme koje izazivaju velike polemike. Jedan od glavnih likova, znanstvenik Rudolf Ivanovič Majer, radi na otkrivanju cjepiva protiv plućne kuge, bolesti koja se smatrala iskorijenjenom. I sâm zaražen virusom, dovodi u opasnost sve koji su bili u kontaktu s njim. Represivnim mjerama Staljinove policije provodi se prisilna karantena, razdvajaju se obitelji bez objašnjenja, onemogućuje se komuniciranje između zaraženih i vanjskog svijeta, liječnici su prisiljeni tajiti istinu. Autorica problematizira pitanje državnog nadzora, propituje ravnotežu između individualnih sloboda i represivne države u slučajevima pandemije. Davno napisan roman neočekivano je dobio novu aktualnost, a autoričina razmišljanja, uza spoznaju da je ona biologinja koja je radila u genetičkom laboratoriju, zasigurno će biti zanimljiva i poticajna.
Priredila: Antonijela Nekić, 8. travnja 2024.
