Onaj tko voli H.P. Lovecrafta ne može se zakleti da mu Edgar Allan Poe nije drag, dok u suprotnom to čak i može biti slučaj. Comte de Lautreamont je međutim taman negdje na razmeđi i djeluje kao karika koja nedostaje u razvoju horora u književnosti od Poea do Lovecrafta, dvojca koji je ovaj žanr i definirao. Rođen u Montevideu kao Isidore Ducasse, svoje jedino djelo, sablažnjivu odu grozoti i strahu nazvanu Maldoror, potpisuje pseudonimom Comte de Lautreamont i dovršava 1869. godine, da bi već sljedeće 1870. preminuo od sušice u Parizu. Lautreamontovo djelo za života ni najmanje nije bilo prepoznato. Čak štoviše, zbog eksplicitnih šokantnih detalja generički je i odbijano, a priča kaže da je čak i nakladnik odmah po izdavanju od autora tražio da se opravda. Tek nekoliko desetljeća nakon smrti Lautreamont dolazi na svoje kad ga otkrivaju i u 'život vraćaju' nadrealisti na čelu s Andre Bretonom koji ga čak smatraju svojim suvremenikom te ništa manje važnom književnom figurom od jednog Rimbauda ili Baudelairea.
Priča prati Maldorora, Lautreamontovog alter ega, koji odbačen od svijeta za uzvrat, uslijed svojih lutanja, tom svijetu čini ništa što bi se nazvalo dobrim i moralnim. Prepun sadističkih vizija, sablažnjivih morbidnih djela, fantastičnih nadrealnih krajolika, grozote i straha, Maldoror također obiluje i humorom, ali onim najcrnjim kojeg je teško uopće i prepoznati. Stoga iako Lautreamontovim izrazom vlada estetika ružnog, pa čak i odvratnog, njegova književnost nije ništa više od genijalne uvrnute parodije.
