Plavetnilo je drugi roman Maje Lunde preveden na hrvatski jezik, a ujedno i drugi dio četverodijelnog ciklusa o ekološkim problemima s kojima se susreće suvremeni svijet. Prvi roman Povijest pčela govori o izumiranju pčela, a treći i četvrti, koji tematiziraju odnosa današnjeg čovjeka prema životinjama i biljkama, još nije preveden. Plavetnilo problematizira čovjekov odnos prema vodi i implicira moguće posljedice naše nebrige o prirodnim resursima koji nisu neiscrpni.
Radnja romana odvija se u dva pripovjedna toka. Signe i David naizmjenično pripovijedaju svoje priče. Godina je 2017. 67-godišnja Signe iz rodnog Ringfjordena (Norveška), na jedrilici „Plavetnilo“ kreće na sjever Francuske, kako bi bivšem mužu Magnusu donijela nekoliko sanduka leda s glečera koji se otapa s planina. Davnih 70-ih godina 20. stoljeća, Signe je bila borbena aktivistkinja koja je pokušavala spriječiti dolazak i gradnju hidroelektrane u njihovom kraju, svjesna da će to zauvijek promijeniti i uništiti krajolik njihova djetinjstva. Nije uspjela. Čak je i Magnus, jedini čovjek s kojim se nije osjećala sama, stao na stranu prosperiteta i napretka. Brak im se raspada, Signe ostaje sama do trenutka kad je upoznajemo na „Plavetnilu“, kada bijesna plovi prema Magnusu da bi mu dokazala da je bila u pravu.
Godina je 2041. David s osmogodišnjom kćerkicom bježi prema sjeveru Francuske. Južnom Europom hara suša (kiša nije pala već pet godina). Posljedica dugotrajne suše su požari, a u jednom od njih David gubi trag ženi i jednogodišnjem sinu. Lutajući opustošenim i sasušenim krajolikom, nailaze na kamp za izbjeglice u kojem se privremeno smještaju. Kada u kampu izbiju nemiri, bježeći, u jednom od brojnih morskih kanala nalaze napušteni brod i dvanaest sanduka leda zakopanih duboko u zemlji. Tu ostaju, čekajući kišu koja će napuniti kanal i odgurnuti brod put mora i mogućeg spasa.
