Stolareva kći dnevnički su zapisi Marine Vujčić od 2012. do 2020. godine. Knjiga je podijeljena na tri cjeline: Herbarij, Na Palagruži i Selo. Prve dvije cjeline napisane su u formi klasičnog dnevnika. U prvom dijelu autorica pripovijeda priču spisateljice, osobe kojoj je pisanje paralelni svijet u kojem propituje mnoga životna pitanja, i to na jednostavan način, blizak i životan. Otkriva svoju ranjivost, nostalgičnost, otkriva se kao kći oca i majke te svjedoči koliko su joj važni obiteljski odnosi. Pratimo i njezin svojevrsni dnevnik čitanja. Ona puno čita, navodi što čita i u čitatelju stvara osjećaj zadovoljstva ako su navedene knjige dio njegova čitateljskog ukusa ili, pak, osjećaj znatiželje za tim navedenim naslovima. U drugom dijelu i dalje pratimo njezin čitateljski dnevnik. U pojedinim trenutcima čitatelj se osjeća kao da mu autorica baca rukavicu, kao da izaziva na nadmetanje u pročitanome. Potreba za odlaskom na Palagružu nije radi izoliranja od svijeta, već je to putovanje na kojem ona punim plućima uživa u prirodi, pisanju, čitanju, istraživanju otoka. Stihom Danijela Dragojevića Postajem radosni luđak koji se udaljava i osamostaljuje u svom kutu, u svom beskraju dočarava oduševljenje otokom. Uspijeva u čitatelju stvoriti osjećaj kao da je i on sâm na prozoru palagruške kuće i pogledom upija beskraj pučine. Treće poglavlje također je ispovjedna proza, ali bez nadnevaka. Ovdje autorica izražava nostalgiju za svojim rodnim krajem u koji odlazi nakon potresa u Zagrebu i uslijed pandemije Covida. Nastavlja se čitateljski dnevnik i razotkriva se koliko autorici znači njezin dom, njezino iskonsko utočište, jer ipak je ona Stolareva kći. Ponuka nas da razmislimo čiji smo mi sin ili kći. Ja sam Tokareva kći, a vi?
Priredila: Antonijela Nekić, 13. 6. 2022.
