Marko Babić možda nema iza sebe opus književnih djela, ali knjiga Putovanje zvano igra njegovo je životno djelo za koje smatram da nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Po vokaciji arhitekt za kojeg mnogi svjedoče da bolje oblikuje riječi nego prostore, Marko se okušao u pisanju u periodu kada život za njega nije imao dobre karte.
Ogoljenost, zaigranost, šarm, pozitivnost, drama, borbenost, nada i pobjeda ključne su riječi kojima bih opisala narativ Marka Babića. Samo jedan trenutak može odrediti naš cijeli život: trenutak koji će život dijeliti na onaj prije i na onaj poslije loše dijagnoze. Potonji ovisi o našem odabiru, kazao bi Marko; jer život jest trenutak, kojeg trebamo živjeti jer je jedini koji znamo da imamo. Autor nam kroz pedesetak priča koje kronološki prate događanja, daje primjer kako se sa životnim izazovima, u ovom slučaju bolešću zvanom sarkom, možemo nositi s osmijehom na licu. Putovanje zvano igra nije samo knjiga koja će čitatelja potresti znajući koji je ishod istog, nego i knjiga će nas naučiti kako kroz optimizam, nadu, zahvalnost, humor, ljubav prema životu, možemo biti hrabri i odvažni drugačije pristupiti svakom problemu na koji naiđemo u životu.
Pripremila: Ivana Bobaš (20.8.2024.)
