Čaroban roman Mathiasa Énarda na razmeđi je Orijenta i Zapada, romana i eseja, kulturne povijesti i ljubavne priče. Neki ga kritičari nazivaju roman-most. Mathias Énard već je progovorio o susretu zapadne i orijentalne kulture u neveliku romanu Pričaj im o bitkama, kraljevima i slonovima, u kojemu opisuje Michelangelov boravak u Istanbulu. U Busoli Énard opisuje bečkog muzikologa Franza Rittera i njegova opijumom izazvana sjećanja na životnu ljubav Saru i njihove susrete u geografskom luku od Pariza, Beča i Istanbula do Palmire i Teherana. Svakako je zanimljivo da – unatoč povijesnom francusko-germanskom antagonizmu - jedan francuski pisac za svoj glavni lik odabire obrazovanog Bečanina. Iz njegove ich-forme progovara prikriveni duh Austro-Ugarske, države koja je aneksijom Bosne i Hercegovine itekako dotaknula Orijent i orijentalno, u onom smislu u kojem ga je shvaćalo 19. stoljeće. Već i Énardove rečenice podsjećaju na beskonačno dugačke i prekrasne njemačke gramatičke konstrukcije koje već same po sebi zahtijevaju koncentraciju.
Čini se da je naznačena radnja samo okvir za šira kulturnopovijesna razmatranja. Busola podrazumijeva čitateljevu iznimno široku opću kulturu, u kojoj podjednako treba biti na ti s Goetheovim Divanom, austrijskim orijentalistom Hammer-Purgastallom ili Beethovenovim Atenskim ruševinama. O perzijskim pjesnicima ili vezama velikih francuskih umjetnika 19. stoljeća s Orijentom da i ne govorimo; bio bi zahtjevan pothvat pobrojati sve europske i orijentalne znamenite ličnosti koje je Énard dotaknuo u Busoli. Kako je glavni lik muzikolog, u njoj ima i više nego dovoljno zanimljivih i slabo poznatih detalja o unakrsnim glazbenim vezama zapadne Europe i Orijenta kroz stoljeća, ponajviše devetnaesto.
