O sadržaju Pokoravanja M. Houellebecqua sve je rečeno: patrijarhat, poligamija, potpuna kontrola obrazovnog sustava, reindustrijalizacija...
Jedan od najrazvikanijih književnih naslova u Evropi u 2015. i 2016., Pokoravanje, mnogi će prvenstveno čitati iz radoznalosti. U njemu će tražiti kontroverzno orwellovsko-nostradamusovsko štivo koje neminovno nuka na paralele sa sadašnjicom. (Nije li Houellebecque 2015. g. zapravo izrekao prikrivene slutnje Evropljana o kojima se ne smije javno govoriti?)
Ipak, bilo bi to pojednostavljeno čitanje Pokoravanja. Ono se ne svodi na samo jedan nazivnik. Različiti čitatelji/kritičari u njemu pronalaze širok spektar stavova od islamofobije do obrane islama, od kritike nedostatka vrijednosti suvremenog sekularnog društva do njegove apologije itd. itd. Ustvari, u Pokoravanju svatko se može pronaći - možda i otuda njegova popularnost.
Mnoštvo je tema o kojima se ovdje može govoriti. Ipak, samo jedan paradoks. Medijska preokupiranost islamizacijom francuskog društva propušta primijetiti sljedeće: koliko se u romanu govori o islamu, toliko se govori i o francuskom katoličanstvu. Točnije – o konstataciji njegove dezintegracije, gubitka identiteta i nestanka. Houellebecqov junak François tipičan je beigbederovski dekadentan egoist opsjednut seksualnošću, nesposoban za normalne međuljudske odnose, vrhunski znanstvenik-ekspert za katoličkog konvertita i pisca Joris-Karla Huysmansa. François nije katolik, no u potrazi za Huysmansom i životnim odgovorima posjećuje kultna mjesta francuskog nacionalnog (katoličkog) identiteta: hodočasničko mjesto Rocadamour, mjesto Martel (nazvano po Karlu Martelu, nacionalnom heroju iz 8. st.), opatiju Ligugé. Njegov povratak u Pariz ne završava kako bismo očekivali…
Briljantni esejistički Houellebecqueovi ulomci te analize propasti materijalističkog francuskog društva prodorni su tekstovi, bez dlake na jeziku. Ako čitati Houellebecqua i nije lako, poticajno je i intelektualno zanimljivo.
Autor: Helena Novak Penga
