"Acabar“ na španjolskome znači dovršiti, okončati. A na Sardiniji, „accabadora“ je ona koja okončava. U očima male sardinijske seoske zajednice to nije čin ubojice, nego samilostan, ljubazan čin osobe koja sudbini pomaže da se ostvari.
Radnja romana odvija se u malom selu na Sardiniji 50-ih godina 20. stoljeća. Roman je prepun živih i detaljnih opisa tradicionalnih običaja, vjerovanja i praznovjerja, kao što su branje grožđa, pripreme za svadbu, svetkovina blagdana Svih svetih, pogrebi… Već u prvim rečenicama nailazimo na danas neobičnu praksu posvajanja djece, opisanu kao: “Filius de anima: dijete duše. Tako nazivaju djecu rođenu dvaput, iz siromaštva jedne i jalovosti druge žene….“
Tzia Bonaria, šezdesetogodišnja seoska krojačica koja je u ratu ostala bez zaručnika, usvaja osmogodišnju Mariju, četvrtu kćer siromašne udovice Anne Terese Listru te se trudi dobro je odgojiti i školovati. Sve vrijeme od Marije skriva tajnu o svojoj ulozi accabadore.
Kad je Marija naposljetku saznala tajnu, zgroženo je pobjegla od Tzie Bonarie. Od svoje učiteljice je dobila preporuku te odlazi u unutrašnjost Italije, gdje je gotovo dvije godine provela radeći kao dadilja kod jedne bogate obitelji. Nakon vijesti o bolesti Tzie Bonarie te skandala kojeg je izazvala u obitelji gdje je živjela, Marija odluči vratiti se u svoje selo.
Preko godinu dana njegovala je smrtno bolesnu Tziu Bonariu da bi naposljetku i protiv svoje volje preuzela ulogu accabadore i nastavila tradiciju.
Priredila: Lucija Perović (17. prosinca 2019.)
