Sudeći po razigranoj, šarenoj retro-naslovnici te pozicioniranju knjige u biblioteku Populus, u prvi mah se čini da je splitska vjerska izdavačka kuća Verbum objavila još jedan roman namijenjen najširim čitateljskim krugovima. Ali, time što su izdavači Nataliju Sanmartin Fenolleru stavili uz bok američkim protestantskim autoricama poput Tess Afshar ili Francine Rivers iz spomenute narodske biblioteke, jasno nam je da su ili prevagnuli tržišni razlozi ili izdavači uopće nisu shvatili ovu autoricu: Natalia Sanmartin Fenollera i suvremena američka protestantska književnost ne mogu se nalaziti na suprotnijim polovima.
Tema je sljedeća: obrazovana, liberalna i profinjena mlada žena Prudencia Prim dolazi u mjestašce San Ireneo de Arnois - koje bi se najbolje dalo opisati engleskim izrazom quaint - da bi bila privatna knjižničarka neobičnog eruditskog čovjeka iz naslonjača. Ovdje susreće podjednako neobične mještane, među kojima se ističu članice Feminističke lige San Irenea, odlučne u nakani da gospođici Prim nađe supruga. Sklapajući prijateljstva s iznimno obrazovanim, kulturnim stanovnicima koji su napustili često nevjerojatno uspješne karijere da bi živjeli u ovom civilizacijskom utočištu od suvremenog svijeta, gospođica Prim polako započinje s preobrazbom vlastitih liberalnih ideja o braku, odgoju, ulozi i biti žene… uviđajući da bi iritantan čovjek iz naslonjača mogao biti onaj pravi zbog kojeg bi se ipak odlučila za brak, unatoč dosadašnjim predrasudama o toj „beskorisnoj i nestajućoj instituciji“ (str. 49).
