Smješten u Meki, Medini i na turskom Sredozemlju, roman Allahove kćeri Nedima Gursela trostruka je pripovijest o djetinjstvu: najprije o pripovjedačevom djetinjstvu, pa o "djetinjstvu" islama i djetinjstvu moderne Turske. Pisac u ovom romanu vodi nekoliko simboličnih narativnih linija: odrastanje u zelenom raju Manisi pedesetih godina dvadesetog stoljeća u kojem se život dječakovog junaka, poslanika Muhameda, izmjenjuje s biografijom njegova djeda koji je sudjelovao u obrani Medine u Prvom svjetskom ratu. 

Allahove kćeri kompleksno je i originalno svjedočanstvo o ljepoti jedne religije ali i njezinim čudima i strahotama te iznimna pripovijest o vječitim ljudskim strahovima, nemirima i nedoumicama.