Norbert Gstrein hrvatskoj široj javnosti nije naročito poznat, no u svojoj rodnoj Austriji smatran je velikanom suvremene književnosti. U književnim krugovima istaknuo se 1988. godine pripovijetkom Jedan nakon čega izdaje nekolicinu zapaženih romana, a bavi se i esejističkim radom. Zanat ubijanja njegov je redom četvrti roman i potencijalni je klasik koji se u grubo rečeno bavi ratom na Balkanu, prikazivanjima istine te srodno tome javnim mnijenjem. Okosnica fabule je ratni izvjestitelj Allmayer no o njemu previše niti ne saznajemo. Upravo njegov život ili bolje reći njegova smrt spomenuta je istina koju javnosti treba prenijeti. A za to se pak brine ljubavni trokut sačinjen od dvojice slučajnih poznanika, austrijskih novinara te mlade Helene, potomka njemačkih gasterbajtera, inače rodom iz nekog mjesta na moru pokraj Zadra. Jedan je novinar u svom naumu ambiciozniji pa taman to značilo podilaženje nemoralu dok će drugi, samoprozvano daleko moralniji, ambiciozan poput svog kolege tek postati. Jedini mogući problem se nazire u tome što je ratni izvjestitelj, čiju su životnu priču naumili objektivno prikazati, ubijen na Kosovu tijekom nekog Balkanskog rata pa se njegova priča ujedno tiče i većine balkanskih naroda. No kako ova dvojica o Allmayeru i njegovom životu saznaju pak iz usta onih trećih istinitost svih ratnih događanja kojima je novinar nazočio sve se više pretvara u napetu fikciju. Hoće li konačan proizvod biti napeto i do samog kraja neizvjesno lako štivo temeljeno na nekom stvarnom događaju ili će se ratna istina javnosti uspješno prenijeti, očigledno će saznati jedino potomci svih likova Zanata ubijanja. No u tim trenucima nadolazećeg vremena sve će to ionako postati irelevantno i biti nadomješteno nekim drugim, konstruktivnijim razmišljanjima.
