Refleksivna priča o planinama i planinarenju, kompleksnom odnosu oca i sina, prijateljstvu, prirodi, samoći i potrazi za samim sobom… Sve to možemo pronaći u škrtim dijalozima i intimnim promišljanjima pitko, pametno i diskretno sročene nove knjige Paola Cognettija, autora izvrsnog romana Sofia se uvijek odijeva u crno. Nepretenciozne rečenice o odrastanju i prijateljstvu gradskog dječaka Pietra i njegova vršnjaka, seoskog čuvara krava Brune, vizualno prizivaju sure pejzaže talijanskih Dolomita koji su odredili životne putanje obaju junaka. Jedan će zauvijek ostati na jednoj planini, drugi će obilaziti osam planina, razdvojeni klasnim i obrazovnim razlikama, a ipak – kao da obojica zrcale jedan drugoga.
Osam planina nije knjiga koja će zaintrigirati čitatelja poletnom i efektnom fabulom, brzim dijalozima ili dramatičnim preokretima. Štoviše, to je knjiga koja svojom kontemplativnošću (kritika je jednoglasno naziva „meditativnom“!) smiruje i pomalo uspavljuje čitatelja. Škripa snijega ispod dereza, ledeni zrak, atmosfera neuglađenih i skromnih planinarskih skloništa ili težak fizički rad pri obnovi zapuštenog katuna jednom zasićenom čitatelju na prvi pogled ne obećavaju mnogo, ali tako je ova priča i zamišljena, poput prirodnog sedativa potrebnog našem uznemirenom i uzburkanom vremenu. Cognetti je možda trenutačno popularan i nagrađivan autor, ali njegovo pismo neće izići iz mode. Ono svojom jednostavnošću i ogoljelošću otvara pogled na nutarnju planinu koja nas suočava s bitnim pitanjima skrivenima u nama.
Priredila: Helena Novak Penga (23. travnja 2019.)
