Kako se starost može pohvaliti? Ima li tu nešto za pohvalu?

Odgovor nam nudi Pavao Pavličić u knjizi Pohvala starosti,  u nizu eseja u kojima na duhovit način progovara o trećoj životnoj dobi.  Kako je i sam autor u toj životnoj dobi, tako  većina zabilježenoga predstavlja njegovo vlastito iskustvo i promišljanja.

Življenje u toj dobi daje mu pravo na ironiju i humor, ali i svjedočanstvo o mudrosti prihvaćanja svega što godine nose, ne „veselje“ , ali svakako suživot s tegobama starosti.

Filozofski i humoristično određuje kada starost nastaje, ističe razne trenutke koji bi trebali predstavljati početak starosti te sve zaokružuje dosjetkom: Starost počinje onog časa kad se čovjek počne pitati kad počinje starost.

Uspoređuje nas i druge europske stanovnike (osobito protestante) u odnosu na starost. Hrvati misle kako se starost neće dogoditi jer o njoj ne razmišljaju. Štoviše, to je neki oblik praznovjerja – mišljenje da se starost neće dogoditi ako je ne spominjemo, da će nas preskočiti. S druge strane, stanovnik Zapadne Europe stavio je starost u kategoriju prirodne sile i trijezno uzima tu činjenicu te se  priprema za nju.