Književnost romantizma 19. stoljeća iznjedrila je, među ostalim, i pisce gotskih ili takozvanih gotičkih romana, romana strave i užasa s nadnaravnim elementima. Samo su neki od književnika Edgar Allan Poe, Bram Stoker i Mary Shelley, čija su djela inspirirala nebrojene ekranizacije i na čijim su se stranicama rodili neki od najpoznatijih likova strave i užasa svih vremena, poput Drakule ili Frankensteinova čudovišta. Moć gotičkih romana ne leži samo u nadnaravnim elementima, već u atmosferi prostora i vremena u kojima se zbiva radnja. Noć, dvorci, kiša i grmljavina, vjetar, lavež, tavani i napušteni prostori, šume i močvare, zvona i udarci satova zajednički pridonose stvaranju stravične atmosfere obavijene misterijima. Priroda koja okružuje likove često i odgovara njihovu raspoloženju ili karakteru, čime dodatno pojačava misterije kojima obiluje djelo.
Iako napisan godinama nakon neupitnih i nenadmašnih klasika toga žanra, roman „Nijemi pratitelji“ Laure Purcell na dobrom je tragu misterioznih gotičkih romana. Mladoj Elsie Bainbridge suprug umire nedugo nakon vjenčanja, nakon čega ona odlazi na seosko imanje njegove obitelji, u pokušaju stvaranja novog života. U staroj i zapuštenoj kući nailazi na neobičnu poslugu, zaključane sobe i tajanstvene drvene figure od kojih jedna nalikuje na nju, a netko ih neprestano pomiče po kući. Priču pratimo iz triju perspektiva. Elsie je nakon odlaska s imanja zatvorena u Bolnici svetog Josipa i odbija progovoriti o užasima koje je proživjela. Ti su užasi iz 1865. godine temelj drugoj perspektivi, njezinoj priči u tajanstvenoj kući koja budi jezovite uspomene iz djetinjstva. Treća je priča iz 1635. godine, a čitatelj je otkriva iz tajanstvenog dnevnika Anne Bainbridge, koji opisuje događaje iz prošlosti obitelji Elsiena supruga.
