Nakon prve pjesničke zbirke i duže stanke, u kojoj se posvetila proznom pismu Anela Borčić, spisateljica koja živi na Visu i pripada recentnom „splitskom književnom krugu“, napisala je drugu knjigu pjesama pod znakovitim nazivom Beračica soli. U odnosu na njezin pjesnički prvijenac Blaženstvo trenutka (2008) nova je zbirka zrelije, ujednačenije i zaokruženije ostvarenje.
Književnica intenzivno doživljava zavičaj i njegove ljude, nagnute nad more u neprekidnom iščitavanju znakova koje im šalje vrijeme i njegove mijene, svi ti mali i ujedno sasvim posebni trenuci života, koji se u okružju otoka osjećaju snažnije i dramatičnije. U njezinim stihovima more je temeljni agens života, po njemu autorica gradi spektar emocija i određuje mu se samim svojim življenjem na otoku, prilagođava mu se iz dana u dan ljubavlju, čuđenjem, mjestimičnom odbojnošću, čak i mržnjom kad ga doživljava kao prepreku koju je teško racionalno neutralizirati. Na taj način ona gradi odnos prema sebi i životu na Visu, koji pronosi poput karike ili plamena nastavljajući ga s ponosom od svojih predaka.
Kao i u svojim prozama, ona je ujedno pomni motritelj i osluškivač, budni čitač znakova prirode koji je određuju kao pisca, otočanku i kao ženu u naponu snage. Samim time razumljivo je da joj je bitan i odnos prema tradiciji i svojim ljudima dok pjeva o djetinjstvu i odrastanju, prepoznajući arhetipske signale i njihovu univerzalnost. Motreći svoj odnos prema svijetu u sebi i oko sebe stvaraju se napetosti, fine vibracije duše koje Anela utjelovljuje lirskim riječima, svojim pjesmama, a u tom je smislu posebno vrijedno kao veoma uspjelu kompaktnu cjelinu istaknuti ciklus Sve ca u me vridi u kojem piše na zavičajnoj cokavici s posebnim osjećajem za slikovitost, ritam i melodioznost stiha.
Jakša Fiamengo
(Vijenac)
