Tko od nas nije sanjao o tome kako će jednog dana biti poznata i slavna osoba? Osobito vrijeme mladenaštva obilježeno je potrebom aktivnog sudjelovanja u događanjima za koja nam se čini da mogu promijeniti svijet. Tko od nas nije imao osjećaj posebnosti zbog odabira glazbe koju sluša, tko nije sanjario o mogućnosti da mu se posreći i da postane glazbeni kritičar u nekom od poznatih glazbenih časopisa? Sve te maštarije muče i junake novog Parsonsovog romana Priče naše mladosti. Vrijeme događanja smješteno je u kasne sedamdesete godine prošlog stoljeća, u vrijeme bogatog glazbenog života u Engleskoj. Pratimo životni put trojice mladih glazbenih kritičara koji pišu za kultni glazbeni časopis The Paper. Izvještavanje s koncerta, promoviranje novih bandova (B-52, Television, Elvisa Costella...) nije samo njihov posao, to je njihov stil življenja. Britanskoj javnosti autor je postao poznat kao glazbeni kritičar u časopisu NME-u, a tek kasnije kao književnik kojega svrstavaju u red mlađih autora poput Nicka Hornbya. Tko zna ima li u knjizi i autobiografskih elemenata, nije li Tony možda Ray, ili možda Teryy...
