Ovaj autobiografski roman afganistanskog pisca Quaisa Akbara Omara donosi nam dramatično iskustvo odrastanja u Afganistanu u prijelomnom razdoblju povijesti te zemlje. Knjiga je pisana iz perspektive dječaka čija obitelj živi u Kabulu, glavnom gradu Afganistana.
Unatoč građanskom ratu i sovjetskoj invaziji obitelj je živjela normalnim životima u gradu u kojem su se ljudi odijevali po najnovijoj europskoj modi. Oba roditelja bila su obrazovana i imala dobre poslove, u slobodno vrijeme obitelj se bavila sportom, puštala zmajeve, šetala uređenim parkovima, vozila motorom, gledala televiziju. Nakon što se 1989. godine SSSR vojno i logistički povlači iz Afganistana, sve se urušava. Devedesete donose eru vladavine mudžahedina, ratnika vjerskih fanatika koji provode strahovladu, a nakon njih vlast preuzimaju talibani s kojima vjersko ludilo i teror nad stanovništvom prelazi granice razuma. Nastojeći preživjeti obitelj se sklanja na staro zabačeno imanje, Utvrdu s devet kula, a poslije je prisiljena dalje bježati kroz bespuća Afganistana tražeći sigurnost i sanjajući o povratku kući.
Usprkos užasima koje opisuje autor je roman protkao humorom, toplinom i svojim pozitivnim životnim stavom punim nade i vjere u ljudske vrijednosti koje opstaju i u najtežim vremenima.
„Utvrda s devet kula“ postigla je veliki međunarodni uspjeh i prevedena je na više od dvadeset jezika. Iako tematikom uvelike podsjeća na „Tisuću žarkih sunaca“ Khaleda Hosseinija, ona je autentičnija jer je autor rođen u Kabulu, ondje proveo veći dio života te bio očevidac mnogih dramatičnih zbivanja opisanih u romanu. U Kabulu je završio i studij novinarstva, a trenutačno se uspješno bavi strukom i predaje na Sveučilištu Harvard.
Priredio: Marko Klaić (06. veljače 2019.)
