Magnum opus grupe Queen tri je nepuna ljeta udaljen od svoga pedesetog rođendana. Njegova se trajna vrijednost i golema privlačnost ne svodi samo na veličanstvenu Bohemian rhapsody o kojoj se, dobrano zahvaljujući istoimenom biopicu, posvud priča i piše više no ikad prije. Četvrti studijski album legendarne britanske grupe koja se ne hoteći inatila trendovima, nadahnuto je i studiozno skrojen od početka do kraja oslanjajući se ponajviše na duge melodijske linije i organsku atmosferu osnaženu stotinama slojeva odsviranih i otpjevanih dionica; i upravo su mu ispeglana multiplicirana višeglasja nošena Freddievim moćnim baritonom i namnožene Mayove gitare dale osobnost i globalnu prepoznatljivost. Sva četiri člana grupe dala su svoj golemi kreativni doprinos albumu koji je, te davne '75., u doba zastrašujuće konkurencije, izborio svoje mjesto u elitnome domu. Navest ću tek dio konkurencije iz gornjega doma – sve odreda blockbustere lektirne klase: Wish you were here – Pink Floyd; Physical graffiti – Led Zeppelin; Born to run – Bruce Springsteen; Blood on the tracks – Bob Dylan; Horses – Patti Smith; Tonight's the night – Neil Young; One of these nights – Eagles; Fleetwood Mac – Fleetwood Mac; Captain Fantastic and the brown dirty cowboy – Elton John; Young Americans – David Bowie; Mothership connection – Parliament. Izboriti se za svoje mjesto uz navedene albumske dragulje kazuje dovoljno o snazi albuma koji će se slušati dok je svijeta i vijeka.
Priredio: Branimir Čakić (05. travnja 2022.)
