11.03.2024. Ponedjeljak

 

Što su to emocije i zašto su nam važne?

Emocije su važan dio našeg života, utječu na naše misli, ponašanja i odnose s drugim ljudima. Opisujemo ih kao niz povezanih reakcija organizma na određene unutarnje i vanjske podražaje. Pomažu nam upoznati sebe, pripremaju nas i motiviraju na promjene, potiču da potražimo pomoć ili izbjegnemo opasnost te pokušamo odrediti što je najbolje moguće djelovanje u određenoj situaciji. Bez ljutnje se, primjerice, ne bismo potrudili svladati neku frustraciju; strah je prirodna reakcija koja nas upozorava na neku vrstu ugroženosti (fizičku ili psihičku), a bez sreće ne bismo tražili ugodne situacije i društvo nama dragih ljudi...   

Od rođenja nam služe za uspostavljanje komunikacije i neposrednog kontakta s drugim ljudima, ali su i savršen alarmni sustav kojim prilično bespomoćna beba signalizira svoja emocionalna stanja te tako osigurava vlastito preživljavanje. Kako raste, tako se djetetov emocionalni svijet mijenja i obogaćuje. Za razliku od ostalih živih bića, ljudi se razlikuju u sposobnosti prepoznavanja emocija i razmišljanja o njima, čime one postaju subjektivna interpretacija – osjećaji.               

 

Ugodne i neugodne emocije

Često čitamo ili razgovaramo o emocijama opisujući ih kao „pozitivne“ ili „negativne“. Takvim opisima možemo poslati pogrešnu poruku da emocionalna stanja poput ljutnje, bijesa, straha i sličnih smatramo nepoželjnima (nešto što „ne smijemo osjećati ni pokazivati“). Upravo suprotno, potrebno je naglasiti da su sve emocije važne i korisne te da svaka od njih ima svoju funkciju i svrhu. Prema subjektivnom doživljaju one za nas mogu biti ugodne ili neugodne, a  načini na koje ih izražavamo mogu biti više ili manje prikladni i prihvatljivi situaciji u kojoj se nalazimo.  

Djecu ne možemo i ne bismo trebali zaštiti od straha, tuge, ljutnje, frustracije ili drugih neugodnih emocija. One su važan dio njihova odrastanja, bez njih neće imati priliku naučiti kako se suočavati s frustracijama i izazovima, nositi s neuspjehom te razviti otpornost. Djeci je važno naglasiti da su sve emocije dopuštene te ih treba ohrabriti na doživljavanje cijeloga njihova spektra. Istovremeno im trebamo pomoći pronaći prihvatljiv način na koji će ih regulirati i izraziti, a kojim ne povrjeđuju sebe ili druge.    

 

Razlikuju li se dječje emocije od emocija odraslih?

Ponekad nam može biti teško u potpunosti razumjeti dječji emocionalni svijet jer djeca izražavaju emocije na način koji odraslima često nije prihvatljiv. Djetetove emocionalne reakcije mogu nam se činiti pretjerane, a naša očekivanja o tome kako bi se dijete trebalo s njima nositi mogu nadilaziti ono za što je dijete u tom trenutku svog razvoja sposobno.

Dječje su emocije, za razliku od emocija odraslih, kratkotrajne, česte i snažne (preplavljuju dijete), nestabilne (u jednom je trenu sretno, dok u drugom može biti izrazito tužno ili ljuto), a dijete ih pokazuje spontano i otvoreno – svoje emocije ne skriva (kako raste, tako to dijete čini pod utjecajem okoline, tj. odgoja). Naime, dječji mozak nakon rođenja nije još potpuno razvijen, odnosno nije dovoljno zreo za nošenje s puno situacija koje doživljava tijekom dana. Danas je poznato da razvoj mozga traje sve do sredine dvadesetih godina, pri čemu dijelovi mozga koji su zaduženi za kontrolu ponašanja i emocija sazrijevaju posljednji.

 

Razvojni put emocionalne pismenosti i uloga roditelja

Jedna je od najvažnijih razvojnih zadaća u emocionalnom životu malog djeteta uspostava učinkovitog sustava regulacije emocija tako da ga snažne emocije ne preplavljuju stalno. Emocionalna pismenost složena je vještina (ne urođena sposobnost) koja se gradi tijekom odrastanja i može nadograđivati u odrasloj dobi. Kao takav skup vještina, omogućuje nam da „plovimo“ našim emocionalnim svijetom, da razumijemo druge te budemo uz njih kad im je potrebna podrška.

Uključuje osnovne vještine prepoznavanja i razumijevanja vlastitih emocija i emocija drugih, prihvaćanja vlastitih emocija, izražavanja i upravljanja emocijama (samoregulacija), empatično reagiranje na emocije drugih, kao i razumijevanje kako emocije utječu na druge. Sve su to vještine koje se razvijaju i vježbaju, na kojima možemo i trebamo raditi s djecom.

Proces učenja upravljanja emocijama dugotrajan je proces te je djetetu teži od učenja bilo kojeg zadatka mišljenja. Kao što je djeci potrebna pomoć da nauče usvojiti različite vještine, tako im je potrebna i stalna potpora u emocionalnom razvoju. Na emocionalni razvoj djeteta, osim urođenih predispozicija (temperamenta), najveći utjecaj imaju roditelji (skrbnici). Djeca uče kako izražavati i doživljavati emocije upravo u odnosu s drugim važnim osobama, odnosno opažajući i oponašajući roditelje i njihove reakcije na djetetove emocije.  

 

Kako roditelji mogu pomoći razvoju i jačanju emocionalne pismenosti kod djece?

Prvi je korak prepoznavanje i prihvaćanje djetetovih emocija. Imenovanje emocija pomaže u smanjenju uznemirenosti i uspostavi kontrole. Djeci na različite načine možemo pomoći u razvoju vještina prepoznavanja emocija. Osnovni način povećanja emocionalne pismenosti djeteta upravo je povećanje njegova emocionalnog rječnika, primjerice imenovanjem emocija u trenutku kad ih primijetimo, te povezivanje sa situacijom (npr. „Baš si se jako rastužila kad sam otišla“) poticanjem djeteta na prepoznavanje i imenovanje emocija koje vidi kod sebe te pokazivanjem te vještine na svom primjeru.

Slikovnice su dobra polazna točka za početak razgovora o emocijama. One mogu biti iznimno koristan medij i saveznik roditeljima jer slikovnicama uz pomoć mašte djeci objašnjavamo i približavamo svijet oko njih te pobuđujemo znatiželju. Čitanjem različitih priča koje obrađuju pojedine „emocionalno obojene“ situacije djecu možemo upoznati s različitim emocijama te tako približiti svakodnevne situacije u kojima ih najčešće doživljavaju. Čitanje slikovnice omogućuje djetetu da se identificira s likovima i njihovim iskustvima te ih spontano prihvati kao modele ponašanja. Također može potaknuti razgovor o tome što su emocije, koja je njihova funkcija, zbog čega su ponekad zastrašujuće te ih je teško kontrolirati i na koji način možemo naučiti ovladati njima. Ujedno se prenosi poruka da je u redu osjećati širok raspon emocija te da su one prolazne. Djeci je ponekad teško razumjeti i prepoznati emocije koje doživljavaju. Upravo kvalitetne ilustracije u slikovnicama u kojima su često naglašeni glavni aspekti emocija, poput izraza lica, pokreta i položaja tijela te promjena u tijelu, omogućuju djeci usvajanje karakteristika određenih emocija.   

Na policama Dječjeg odjela naše knjižnice nalazi se velik broj naslova koji obrađuju temu različitih emocija. Važno je napomenuti da odabir slikovnice treba biti primjeren dobi djeteta. Dok su djeci mlađe dobi primjerene slikovnice s manje teksta i više jednostavnih slika, za stariju djecu, uz ilustracije, slikovnice postaju složenije količinom teksta i sadržajem priče. Serijalom slikovnica o osjećajima, koji je moguće rabiti već i kod djece jasličke dobi (2+), autorica Trace Moroney uvodi djecu u svijet osjećaja s pomoću maloga bijelog zeca. Također, neizostavna je preporuka serija problemskih slikovnica o emocijama autorica psihologinja T. Gjurković i T. Knežević. Kratkom pričom sa životinjskim likovima i jednostavnim rječnikom autorice približavaju djeci različite emocije u točno određenim situacijama iz svakodnevnog života u kojima ih djeca najčešće izražavaju. Potaknuta upravo terapeutskim radom s djecom i roditeljima, svaka slikovnica ima edukativni dio, kao i dodatak sa savjetima za roditelje (skrbnike), koji olakšavaju bolji uvid u razumijevanje djetetova ponašanja te načina na koji mu mogu pomoći u regulaciji emocija. Primjerice, emocija ljutnje kao često najzahtjevnija i najizazovnija emocija s kojom se roditelji svakodnevno susreću prikazana je u više ponašanja: Kad je vjeverica ljuta, ne sluša; Kad je ljut, nilski konjić grize; Kad je ljuta, macu boli trbuh i Kad je ljut, zeko se ozlijedi.

U nastavku ću vam također ponuditi neke od naslova koji su često pisani u formi malih priručnika ili vodiča (i za djecu i za roditelje) za predškolski uzrast, a pokazali su se vrijednim alatom u razgovoru s djecom o emocijama. Slikovnice Što su osjećaji autorice K. Daynes (slikovnica s prozorčićima), Emociometar inspektora Kroka autorice S. Isern, Sve o osjećajima autorica F. Brooks i F. Allen te Velika knjiga emocija autorica J. Abbot i M. Menéndez-Ponte imaju zajedničku poveznicu jer pomažu djeci prepoznati, razumjeti i imenovati različite emocije. Također ih potiču na razmišljanje, razgovor i razmjenu iskustva o emocijama te nude savjete i pomoć kako se nositi s njima.

Preporuke o izvrsnim slikovnicama mogle bi se samo dalje nizati, stoga vas pozivam da dođete na Dječji odjel te odabirom slikovnica sa svojim djetetom krenete na uzbudljivo putovanje svijetom emocija.  

Pripremila: Marta Miletić, dipl. psiholog – prof.

 

Izvor:

Preporuke za čitanje:

 

 

 

Tagovi: 
Dječji odjel
Dječji odjel