Sumrak hipijevske ere i mračnu neizvjesnost prelaska iz 60-ih u 70-e nitko bolje uglazbio nije od neuništivih starih Stonesa; uglazbili su ga na domaćem prašnjavom terenu - na pouzdanom križanju rocka, bluesa, countryja i psihodelijskog popa. Sablasni odjeci tragičnoga Altamonta - čijeg su demonskog igrokaza upravo Stonesi središnje figure - razabiru se odmah na početku albuma, slijedom jednog od najboljih gitarskih uvoda u rock povijesti, koji izrasta u mitsku Gimme shelter. Gotovo savršeni albumski balans s uvodnom skladbom čini završna, himnična - You can't always get what you want. Između njih dvije brda su i doline pustolovne spontanosti i idealne traljavosti kroz gore navedene žanrove. Let it bleed drugi je u slavnome nizu od velika četiri koji čine klasično albumsko doba Stonesa. Renesansu su začeli godinu ranje na albumu Beggars banquet, nastavili su je sa Sticky fingers i Exile on main street. Svi su dio opće lektire i mjesto im je na elitnoj glazbenoj polici.
Priredio: Branimir Čakić (25. svibnja 2022.)
