Najnovije djelo Slavenke Drakulić pripovijeda još jednu potresnu žensku priču koja se izvrsno nastavlja na njene druge velike i nesretne ženske likove poput Fride Kahlo i Dore Maar. Ovoga puta riječ je o nedovoljno poznatoj prvoj supruzi Alberta Einsteina, Milevi rođenoj Marić, zanemarenoj i zaboravljenoj i od supruga i povijesti.
Nadarena matematičarka i fizičarka Mileva studirala je na tada jedinom prirodoznanstvenom fakultetu na njemačkom govornom području koje je dopuštalo ženama studij. A žena ni tada nije bilo više od „moćne gomilice“: na prijelazu 19. u 20. stoljeće Mileva je bila prva žena na ciriškoj Politehnici. Genijalna, ali nažalost fizički prikraćena „neoprostivim grijehom“ šepavosti, bila je jednako odbacivana od svoje primitivne sredine u rodnoj Vojvodini, koliko i od „prosvijećenih“ i zavidnih muških kolega na studiju. Njena ljubavna priča s Albertom započinje romantičnim ispreplitanjem prijateljstva i zajedničke strasti prema znanosti i glazbi, nastavlja se vanbračnim djetetom Lieserl, a nakon desetak godina braka završava ostavljenošću s dva malena sina. Knjiga započinje u osvit Prvog svjetskog rata, u trenutku u kojemu Mileva u Berlinu čita Albertove Uvjete za ostanak u prividnom braku. Taj dokument – citat izvornog dokumenta, kao i mnogi drugi citati iz Milevine i Albertove stvarne korespodencije - pojavljuje se na drugoj stranici knjige kao svojevrstan udarac u trbuh i Milevi i čitatelju te svojom okrutnošću i nečovječnošću odmah skida Alberta Einsteina s njegova pijedestala. Jer, pravi razlog krajnje ponižavajućih Uvjeta nije Albertova zakonita supruga i majka njegovo troje djece, već Albertova rođakinja i ljubavnica Ilse. Potom pratimo Milevin povratak u Zürich, bijedan život na granici neimaštine koji se isprepliće sa sjećanjima na prošlost, bol radi smrti Lieserl, fizičke bolesti, depresiju i bezuspješnu borbu s nasljeđenom psihičkom bolesti najmlađeg sina Tetea.
