Smilla osjeća snijeg

Svi ljubitelji krimića i trilera znaju koliko su u zadnje vrijeme popularni skandinavski pisci i kako se do njihovih romana teško dolazi. A posjet najpopularnijeg pisca skandinavskih krimića J. Nesboa Hrvatskoj, i u sklopu toga posjet zadarskoj knjižnici, još više je zainteresirao naše sugrađane pa su njegovi romani, ali i ostali Skandinavci naprosto planuli.

Uspjeh skandinavskog krimića leži u tome, kako tvrde neki autori, što u njemu kriminal ne stoji nasuprot društvu, već je njegov sastavni dio; društvo je kriminalno, a svi ljudski odnosi zasnovani su na međuodnosu kapitalizma i interesa. A tehnološki napredak ne služi općem dobru, već štiti interese bogatih grupa i pojedinaca, ne libeći se ni ubojstva da bi se zaštitili interesi moćnika.

Ipak, jedan od prvih romana tog žanra, preveden još sredinom devedesetih, i po mom mišljenju jedan od boljih, ostao je stajati zaboravljen na policama Knjižnice. Smilla osjeća snijeg, danskog autora P. Hoega, ima sve gore navedene odlike pravog skandinavskog trilera. Ono što osvaja, neobična je atmosfera dalekih polarnih predjela i junakinja Smilla Jaspersen, porijeklom s Grenlanda, znanstvenica koja se bavi proučavanjem snijega. Njezin znanstven i hladan pristup poslu i ljudima, otuđenost i zatvorenost, uspijeva otopiti jedino mali susjed Esajas, koji živi u stanu ispod nje. Ono što ih još više poveže zajedničko je porijeklo te Smillino djetinjstvo na Grenlandu - jedini sretan period u njezinom životu. A onda, jednog dana, Esajas padne s krova zgrade. Službena verzija glasi da se radi o nesretnom slučaju. Ali Smilla, proučavajući dječakove tragove u snijegu na krovu, nasluti da pad nije bio slučajan. Slijedeći svoj osjećaj, otkriva da je u igru uvučeno nekad moćno poduzeće Kriolit, jedna odvjetnička tvrtka, profesor eskimskih jezika i uvaženi državni sudski patolog.

Osim istrage i zanimljivih likova, u ovim ljetnim danima prijaju i opisi zamrznutog mora, tišine na ledenim grenlandskim pustopoljinama te snijega „tih bestežinskih kristala koji padaju u gomilama prekrivajući tlo slojem prašnjava bijela mraza…“.

Silvana Kuman