Kronika sretnih trenutaka kazališne redateljice i teatrologinje S. Banović, autorice stručnih publikacija i članaka, zamjetan je iskorak iz njezina opusa. Nostalgično osvrtanje na mladost svojstveno za zrele godine nije ju mimoišlo – uspomene je ovjekovječila u proznom uratku, zakoračivši autobiografskom formom u svoje 20-e koje se poklapaju s „ludim“ 80-ima. Kronika je odjeknula u hrvatskome književnom eteru, a predstavljena je i u TV emisiji Klub čitatelja.
Snježana Banović svoju glad za „sudjelovanjem, prisustvom, učenjem i znanjem“ utažuje na različitim punktovima. U Studentskom centru na Savi upija sve o glazbenoj i filmskoj estetici novog vala, sa 16 piše za utjecajni omladinski Polet, književne i feminističke lekcije dobiva na satovima S. Drakulić i od novinara Starta. Pohađa špice poput Zvečke, Kavkaza, Blata i Kulušića, prati bujanje modne scene, a uz to „slijede tulumi, tulumi, tulumi“. Živi s frontmenom Azre, zanosi se kazalištem, studira režiju, seli se na nova okupljališta (HNK, Gavella, Teatar &TD), susreće se i druži s brojnim imenima iz glazbenih, kazališnih, filmskih i drugih miljea.
Ako se upuštanjem u ovaj vremeplov nadate relaksirajućem štivu, to ovdje nije slučaj. Tekst vrvi mnoštvom raznolikih, arhivski provjerenih činjenica koje primoravaju čitatelja na punu pozornost – autorica je svoj znanstveni pristup primijenila i na ovu građu. Poput kazališnog reflektora osvjetljava sve bitne aspekte burnoga društvenog života mladih – kontrakulture u rascjepu između umirućeg socijalizma i otvaranja države.
Dovoljno je zanimljivih tema koje pobuđuju na čitanje, osobito generaciju formativno stasalu u navedenom razdoblju, za koju S. Šnajder u Predgovoru kaže da je težila „da se više kulturno, nego politički, rodi“.
Priredila: Vera Vitori, 25. ožujka 2024.
