U ove tužne dane, dok Francuska plače za “svojom damom”, mi vam predstavljamo roman Victora Hugoa, autora koji je u 19. stoljeću narodu osvijestio važnost katedrale koja puni medijske vijesti posljednja dva dana.
Roman “Zvonar crkve Notre-Dame”, izvorno nazvan samo “Katedrala Notre-Dame”, pripovijeda priču o unakaženome i dobroćudnom zvonaru Quasimodu, ciganskoj plesačici Esmeraldi i pokvarenom svećeniku Frollu. Dok je središnja priča većini poznata, najveća vrijednost romana ostaje u pozadini svima koji ga nisu pročitali. Priča je to o velebnoj katedrali, spomeniku gotičke kulture, koja je na neki način istinski glavni lik romana. Ona je svjedok svih događanja, tihi promatrač, dom i utočište, simbol vječne umjetnosti. Ona je središnjica oko koje se okuplja srednjovjekovni pariški svijet, od francuskog kralja do društvene periferije i kriminalaca. Tišina monumentalne građevine i buka različitih građana zajednički svjedoče o istinskom životu u svim svojim verzijama. Hugo majstorski dočarava istovremenu punoću i prazninu jednoga vječnog spomenika, katedralu kao mjesto susreta duhovnoga i svjetovnoga, spokoja među hladnim zidinama i živahnosti svih slojeva društva koji se u njezinoj blizini okupljaju. Predstavljanjem katedrale kao zasebnog lika Hugo je upozorio na zanemarivanje umjetnosti i na važnost očuvanja spomenika kulturnog svijeta te uvelike pripomogao činjenici da se Notre-Dame danas promatra sa strahopoštovanjem.
