U ljeto 1791. na vrata je Mozartova doma pokucao tajanstveni stranac, umotan u crni ogrtač od glave do pete. Odista je izgledao poput same smrti, sa sjenom preko zakukuljena lica. Nije se predstavio, ali je uplatio značajan iznos za izradu mise zadušnice. Umoran od siromaštva i bolesti, Wolfgang Amadeus prihvatio je strančev prijedlog. Nedugo nakon Mozartove smrti doznalo se da je tajanstveni naručitelj grof Franz von Walseg, velikaš koji je imao običaj anonimno kupovati i djela talentiranih autora i navoditi ih kao vlastita. Besmrtno djelo, prvi put izvedeno 1793. godine, navedeno je kao "Requiem grofa von Valsega". Mozartova duša pripojila se nebesima 5. prosinca 1791. i on nije imao vremena dovršiti djelo. No, povijest Mozartovog “Requiema” nije tu završila. Constanza, Mozartova supruga, posumnjala je da joj misteriozni klijent nakon smrti njezina supruga neće isplatiti ostatak honorara. Potražila je pomoć od drugog skladatelja, Josefa Eyblera, tražeći da dovrši djelo. Vjeruje se da je instrumentalnu dionicu napisao u nekoliko dijelova, koji prethode Mozartovome "Requiemu". Potom je iz nepoznatih razloga napustio djelo. Eyblera je 1833. pogodio moždani udar, i to usred izvedbe Mozartovog "Requiema". S latinskog se riječ "requiem" prevodi kao "mir". U potrazi za mirom ga i valja slušati – djelo iznad kojeg nema umjetničke kategorije. Obogatite, dragi moji, ako već niste, svoj svemir prostranstvima koja sežu beskonačno daleko od ičije agonije.
Priredio: Branimir Čakić (16. prosinca 2021.)
