U legendu je ušao tek što je objavljen premetnuvši se u svega nekoliko mjeseci u jedan od najprodavanijih albuma u povijesti popularne glazbe. Trijumf je tim veći što su mu konkurenciju činili jednako masovni albumski kolosi poput Hotela California grupe Eagles i disco evergreenima braće Gibb prožet soundtrack za Groznicu subotnje večeri.
Mnogi ga svjedoci pamte kao jednu od najljepših globalnih glazbenih razglednica druge polovice davnih 70-ih. Izblijedjela nije ni najmanje, već je, naprotiv, poprimila klasičnu dimenziju otpornu na sve trendove. Naslovna skladba sveprisutna je i dandanas, pripadajući elitnome domu evergreena trajne umjetničke vrijednosti, poznatih baš svim generacijama u civiliziranim zemljama svijeta. Ostatak albuma čini niska besprijekorno skrojenih mainstream standarda za kojima vazda posežu radijske postaje za poklonike srednjestrujaškog klasičnog rocka.
Davne '73. pet mladih virtuoznih kreativaca usredotočilo se na glazbu gotovo kao da im se o glavama radi. Rezultat je slojevito i kompaktno djelo neodoljive atmosfere. Aranžmani su priča za sebe i posramili ih se ne bi ni najveći skladateljski divovi simfonijske glazbe. Riječ je o bezvremenskom albumskome remek djelu i dičnome kandidatu za najbolji prog rock album svih vremena. Od svih silnih hvalospjeva, bendu je najviše značilo kada ih je, posve neočekivano i kanda ničim izazvan, usred jednog radijskog intervjua nahvalio jedan od njihovih uzora - veliki John Lennon.
Tražite li od glazbe kompleksnost sa smislom i jasnim konceptom, gdje je virtuoznost više u službi skladbi nego sviračkome guštu, Fragile iz davne '71. savršeni je odabir. Riječ je o neupitnome remek djelu prog rocka iz doba vladavine žanra; i upravo je Fragile katapultirao grupu Yes od kultnog benda do globalnog fenomena; svi elementi koji će definirati njihov kolosalni uspjeh na ovome su neiscrpnom albumu potpuno formirani. Dojmu svakako pogoduje organska produkcija s prirodno prljavim analognim slojevima koji su očuvali kemiju odista besprijekorne žive izvedbe.
Neizostavna lektirna rock klasika mnogim je metalcima po guštu… s razlogom. Prožet pamtljivim, organsko prljavim gitarskim rifovima i jednako prodornim i prepoznatljivim Andersonovim dionicama na flauti, koje su Jethro Tull odvajale od silne prog rock konkurencije svoga doba, Aqualung ostavlja dojam punokrvnog konceptualnog albuma. Karizmatični Anderson nebrojeno je puta ispravljao kritičare i priučene mitove ističući kako je riječ o tek ''običnoj hrpi pjesama''.
