Knjižničar Darko Blažević dao je preporuke za čitanje aktualnih naslova u eteru Radio Zadra. Tekst prenosimo u cijelosti:
Slobodni trenuci koje uspijemo uhvatiti tijekom zimskih vikenda i večeri kao da su stvoreni za boravak pod dekicom i čitanje knjiga. Zato vam u nastavku donosimo pet naslova čija se radnja, barem većim dijelom, događa zimi i čije ćete likove zauvijek pamtiti: od klasika do najnovijih naslova za svaki uzrast i svačiji ukus.
Karl Ove Knausgard: Zima
Knjiga eseja „Zima“ drugi je dio hvaljene kvadrilogije Enicklopedije godišnjih doba. Zamišljena kao zbirka eseja koje autor piše svojoj, tada još uvijek nerođenoj kćeri prati njegova razmišljanja o predmetima, promjenama i događajima prisutnima u pojedinom godišnjem dobu. Svakodnevne stvari koje uzimamo zdravo za gotovo promatra na potpuno novi način i otkriva neviđenu ljepotu u njima. Posebno se posvećuje i stanju mirovanja – jer dok on čeka novi život, priroda oko njega miruje. I tako nas Norvežanin vodi na očaravajuće putovanje svijetom, razmišljajući o sasvim običnim temama koje nas okružuju, poput prstiju, mokraće ili ušiju, ali i o ratu, samoći, umjetnosti, snovima, nastojeći naći odgovor na pitanje „Što je to što život čini vrijednim živjeti?“ Knausgård „igra“ po principu asocijacija: nešto ga potakne, neko sjećanje, ptica, drvo, jabuka, a onda dalje nastavlja istraživati svoju nutrinu, ispredajući filozofske misli o predmetima koji su toliko obični da im nikada ne bismo dali filozofski kontekst. Čitajući, snažno me preplavio osjećaj da nam Karl Ove Knausgård zapravo ponovno želi ukazati na ljepotu svuda oko nas, potaknuti nas da gledamo ono čarobno u sitnicama, da ponovno gledamo dječjim očima, radoznalo i ljubopitljivo, i posve nevažno da li na taj način opažamo žvakaću gumu, gumene čizme, nered u kući punoj djece, ili munje, tišinu, vatromet ili seks… Jer, da zaključimo, niti jedna stvar koja nas okružuje ne zaslužuje našu ravnodušnost, i to bi nam svima trebala biti životna maksima… Pišući o mirnoj vodi, mjesecu, sovi, životinjama koje spavaju zimski san, rođendanima i slično, stvara prava mala remek-djela kombinirajući tehniku opisivanja i pripovijedanja u prvom licu. Ovo je knjiga koja će vam pomoći da sagledate ljepotu u naizgled beživotnim zimskim mjesecima.
John Irving: Dok te ne nađem
Roman ovog suvremenog američkog pisca prati odrastanje Jacka Burnsa u razdoblju od dječačkih dana, kada živi s emocionalno nestabilnom majkom Alice, opsjednutom idejom da će se Jackov otac ipak jednog dana vratiti, do sadašnjeg vremena kada je njegov glumački talent okrunjen statusom filmske zvijezde. Tijekom godina, Jack je, nakon kompliciranih odnosa sa ženama u kojima su one bile mahom dominantne, pretrpio gubitke mnogih dragih ljudi, među ostalim, majke, potom najbolje prijateljice Emme, scenaristice i spisateljice, koju je smatrao „arhitekticom svoje filmske budućnosti“. Međutim, zauzvrat u život će mu ući dvoje dragocjenih ljudi - upoznat će svoju polusestru Heather i oca, iznimno talentiranog glazbenika, koga bolest postupno onemogućava u sviranju… John Irving je jedan od najvećih živućih američkih romanopisaca. Čak ga se smatralo "karikom koja nedostaje" između Francisa Scotta Fitzgeralda i Jonathana Franzena, a Irvingov posljednji roman preveden na hrvatski, izvanredni Dok te ne nađem, iznova potvrđuje njegov status velikana pisane riječi. Roman je objavljen 2005. godine i zatvara autorov opus u kojem je stalno prisutna potraga za ocem. Udobno smješten u svojoj kući u Vermontu radio je na ovom romanu punih sedam godina i ispostavilo se da je to njegov najosobniji roman. Glavni junak Jack Burns nalazi se u doživotnoj potrazi za svojim ocem i pritom doznaje da ima i polusestru. Kad je napravio glavne crte zapleta, Irving je otkrio obitelj svog biološkog oca i upoznao svoju polubraću. Tako su se fikcija i stvarnost našle u jezivoj paraleli. Priča o dječaku koji sa svojom majkom po lukama sjeverne Europe traži svojeg odbjeglog oca u jednakoj je mjeri bolno melankolična i istinski duhovita, pravo remek-djelo koje nije lako zaboraviti, knjiga zbog koje ćete zaboraviti da postoji išta drugo na čitavom svijetu. Uključujući i zimu, snijeg i ledeni vjetar.
Nina George – Mala pariška knjižara i Svjetla juga
Nina George hrvatskoj je knjiškoj sceni otprije poznata knjigom Mala pariška knjižara u kojoj Perdu, knjižar, osobama koje najviše pate preporuča knjigu Svjetla juga čiji je anonimni pisac Sanary. Nina George je sama rekla da Svjetla juga nije prava knjiga već samo plod njene mašte, ali nakon nagovora čitatelja, odlučila je napisati tu knjigu i pružiti nam svima jedno predivno putovanje kroz ljubav. Mala pariška knjižara spisateljice Nine George prava je književna senzacija. Roman je to o čudotvornoj moći knjiga. Glavni lik knjižar Jean Perdu vjeruje u moć čitanja i točno zna koja knjiga liječi koju bolest duše. Zna koja liječi tugu, koja ostavljene duše, koja pomaže u odrastanju i prihvaćanju životnih činjenica kakve god one bile. On u svojoj plovećoj knjižari Pharmacie littéraire prodaje romane kao lijek. No, istodobno ne zna kako bi sam sebe izliječio od jedne noći prije dvadeset jednu godinu kad ga je lijepa Provansalka Manon napustila dok je spavao. Nije ostavila ništa osim pisma – koje Perdu nije imao hrabrosti pročitati. Sve do toga ljeta. Do ljeta koje će promijeniti sve i odvesti ga iz male ulice Montagnard na putovanje u prošlost, u uspomene, u srce Provanse i natrag u život. Svjetla juga naizgled je vrlo jednostavna knjiga o Ljubavi, njenoj moći i mogućnostima koje ona pruža. Ipak, pozadina priče puno je dublja i riječi koje autorica piše doista su posebne i magične. Ovo je priča koja liječi dušu, koja će vas očarati i pokazati vam moć Ljubavi. Radnja je smještena u jedno provansalsko mjesto i prepuno je likova raznih karaktera, koji će ovoj priči dati posebnu čar, a glavna junakinja ove priče je Marie-Jeanne koja može vidjeti Ljubav. Što će ona naposljetku učiniti s tim svojim posebnim darom i kako će to utjecati na njen život te kako će joj knjige pomoći u tome na vama je da otkrijete. Ono što vam mogu reći jest da je ”Svjetla juga” knjiga koja liječi. To je priča koja se mora dozirati, potrebno ju je čitati u navratima, jer mudrost i moć riječi doista iscjeljuje i preobražava vaš život. Vjerujem da će gotovo svi obožavatelji knjiga i čitanja uživati u njemu jer spaja ljubav, čitanje i ljubav prema čitanju. To je roman koji pokazuje snagu ljubavi, neovisno o kojoj njenoj vrsti je riječ, kao i snagu književnosti koja se probije u naše živote kada to ne očekujemo i donosi nam utjehu.
Orhan Pamuk – Čudno je u mojoj glavi
„Čovjek u gradskoj gužvi može biti sam, ali ono što grad čini gradom jest mogućnost da čovjek svoje čudne misli sakrije u mnoštvu.“ Roman “Čudno je u mojoj glavi” Orhana Pamuka, nobelovca i autora bestsellera “Zovem se Crvena”, pozamašan je, panoramski roman, prvi nakon “Muzeja nevinosti” – u kojem Pamuk pripovijeda priču o istanbulskom uličnom prodavaču i ljubavi njegova života. Priča o ljudskoj čežnji i zasigurno jedno od Pamukovih najboljih postignuća. Ovo djelo predstavlja jedan od onih društvenih romana kojima savršeno polazi za rukom da unutar opće poznatih povijesnih obilježja jedne države, grada i njene borbe sa različitim ideologijama, prikaže i zadrži karakteristike privatnog, patrijarhalnog života. Vezu između ruralnog i urbanog života predstavlja Mevlut Karataš, prodavač boze, tamnožućkastog, gustog pića sačinjenog od kukuruznog kvasca sa dodatkom alkohola. Mevlut se doseljava u Istanbul u dobi od dvanaest godina kao ispomoć ocu u prodaji boze. Život u velegradu koji će rasti usporedo s Mevlutovim životom, donijet će u njegov život cijeli niz preokreta, sve će se promijeniti, ali jedna stvar ostat će konstanta za cijelog Melvutovog života, a to je prodaja boze. Melvuta poštenjaka i dobričinu, kao da će sreća cijeli život zaobilaziti, ali on će iako pogođen teškim životnim bremenima, hrabro koračati kroz život. Kroz roman Čudno je u mojoj glavi pratimo narednih četrdesetak godina njegovog života, živote ljudi koji ga okružuju i život zahuktalog grada, koji nemilosrdno raste. Čitajući ovaj roman upoznajemo i povijest cijele Turske i Istanbula, svih promjena i turbulentnih događaja koji su je zadesili od Ataturka, oca nacije, do Erdogana. Pamuk je maestralno prikazao te kompleksne i urnebesne promjene koje su Tursku vodile unaprijed, da bi je te iste promjene paradoksalno vraćale unatrag, a sve ispričano kroz priču jednog naizgled sasvim običnog čovjeka. Od kada je Melvut Karataš, zajedno s ocem i stricem, ogradio svoj komad zemlje u divljem prigradskom naselju, i na njemu podigao potleušicu, pa do 2012., kada se knjiga završava, Istanbul je porastao za čitavih deset miliona stanovnika. U knjizi pratimo uz Melvuta, životne sudbine triju sestara i njihovih obitelji Vedihe, Rajihe (Melvutove prve žene) i Samihe (njegova prva ljubav koju nije oženio zahvaljujući zlonamjernim ljudima). Sudbina mu je dodijelila krivu sestru koja mu je ipak podarila najljepše životne trenutke, a između ostalog kruna te ljubavi su dvije kćeri. Život na rubu, borba za boljom egzistencijom, niz drastičnih preokreta, otmica, rođenja, smrti, ubojstva, promašenih poslova i inih stvari baš kako to nam sam život može servirati., čini ovaj roman nezaboravnim i nezaobilaznim štivom. Odlučuje li u ljubavi namjera ili sudbina? Jesu li sreća i nesreća uvjetovane našim izborima ili su određene nečim što je izvan nas? Teška su pitanja idealna za zimsku kontemplaciju. Roman Čudno je u mojoj glavi, tražeći odgovore na ta pitanja, pružit će vam sliku sukoba tradicionalnog i urbanog, kao i sliku gnjeva i bespomoćnosti žene osuđene na život unutar četiri zida.
URL: https://radio.hrt.hr/radio-zadar/vijesti/knjige-o-zimi-kroz-stranice-nek...