Ljeto je posljednji dio autobiografske tetralogije Enciklopedija godišnjih doba. Cijela serija specifično je strukturirana od mješavine dnevničkih zapisa i nečega što se može opisati kao enciklopedijski unos. Pojmovi koje autor slaže osobnog su odabira i njihova je posebnost u tome da ne ostaju samo na činjeničnoj i definicijskoj razini, nego postaju magija. Naizgled su to banalne stvari, poput leda, šišmiša, cinizma, ljetne kiše, komarca, sladoleda, galeba, bicikla, mačke, soli. No autor nikad ne piše banalno.
Magija se sastoji u piščevoj sposobnosti uzdizanja iznad opipljive realnosti i sveopćeg znanja (iako je beskrajno znatiželjan i barata vrlo zanimljivim podatcima) te u trenutku prijeđe u nešto što se mora imenovati njegovim imenom, jer su ideja, postupak kojim stvara i forma u kojoj piše nepoznati u dosadašnjoj književnosti. U nedostatku bolje terminologije, nazovimo ovo tipičnim knausgardovskim efektom kojim male stvari i poznati pojmovi nadilaze svoje uobičajene granice i prelaze u sferu važnijega, začuđujućeg i zadivljujućeg, postaju put kojim se kreće prema otkrivanju dubljeg smisla svijeta, života i naših mjesta u njima. Sudjelovanje u njegovim zapažanjima, asocijacijama i zaključcima čisto je uživanje, božanstveno i čarobno; nitko to tako ne radi.
