Punih osam godina Joyce je uvjeravao izdavače i urednike da objave njegovu prvu proznu knjigu Dublinci, koja je konačno objavljena 1914. godine. Zbirka je to od 15 pripovjedaka pisanih u realističnom stilu o Dublinu i njegovim stanovnicima na prijelazu dvaju stoljeća. Prikazuje svakodnevicu i različita duševna stanja svojih junaka, često nezadovoljnih svojim životom, paraliziranih jednoličnim danima, bez ikakve ideje za neku promjenu.
U prikazu tih običnih života irske prijestolnice posebno se ističe priča Mrtvi, naknadno dodana zbirci i znatno dulja od svih. Na neki način sintetizira i ponavlja njihovu dablinsku bit. Kritičari o njoj govore kao o najboljoj kratkoj priči napisanoj na engleskom jeziku. A zbog svoga lirskog i melankoličnog prihvaćanja života i smrti glavnog lika Gabriela Conroya te kritike irskog društva smatra se da su Mrtvi okosnica Joyceova djela. Priča je smještena u srce Dublina, 6. siječnja 1904. godine, kad gospođice Morkan priređuju redovnu godišnju zabavu. Gosti pristižu, upoznajemo šaroliko društvo, pratimo tijek zabave, a pri kraju večeri glavni lik Gabriel doživio unutrašnju preobrazbu koja ga tjera da preispita svoj život i ljudski život općenito.
Zanimljivo je znati da je značajan dio svoje zbirke Dublinci autor napisao u Puli, koja je kratko vrijeme bila dom Jamesa Joycea.
