Marco Balzano, suvremeni talijanski književnik, u romanu Kad se vratim bavi se ženskom emigracijom. Pisanju romana prethodilo je iscrpno istraživanje problematike. Autora je zanimao život žena u tuđini, ali i životi onih koji ostaju – mahom obitelji s djecom kojoj treba platiti školarinu, nezaposleni muževi, oronuli domovi. Ako se odlazak isplati na materijalnoj razini, pitanje je kako djeluje na emotivnoj.
Potreba za brigom za starije i nemoćne osobe na zapadu, nezaposlenost i ekonomska nestabilnost na istoku uzrok su što sve veći broj žena odlazi u inozemstvo vjerujući kako je odlazak privremen. Zapošljavaju se kao njegovateljice, dadilje, spremačice, rade na crno, za minimalnu plaću i često bez slobodnih dana. Autor priča o Rumunjki koja odlazi u Italiju kako bi njegovala starca s Alzheimerovom bolesti. Odlazi preko noći, a kod kuće ostavlja dvoje djece i nezaposlenoga, nepouzdanog muža. Priča nastaje iz triju narativnih perspektiva: sina, majke i kćeri. Sin, petnaestogodišnjak, u osjetljivim godinama teško podnosi odlazak majke; majka, brinući se za svoju djecu i njihovu budućnost, odriče se osobnog života; kći, studentica je na koju je pao najveći teret brige za brata i oca. Majčin odlazak i žrtva ne ispunjavaju njezina očekivanja. Obitelj se raspada. Muž odlazi, sin postaje problematičan, kći prerano sazrijeva. Paradoksalno je da briga za obitelj i poboljšanje ekonomskih uvjeta dovodi do disfunkcionalnosti te iste obitelji, međusobnog udaljavanja i konačno do raspada. A Danijela je samo jedna od mnogih na privremenom radu.
S puno empatije i vođen željom da prikaže sveprisutne, a neispričane priče, autor uspijeva prenijeti istinitu, proživljenu stvarnost zahvaljujući i svjedočanstvima mnogih žena koje je prikupio na terenu.
Priredila: Vesna Rančić, 23. lipnja 2026.
