Od trojice prekaljenih staraca pomalo je nerealno očekivati veliki autorski album dostojan mitske reputacije benda koji, prema umjetničkoj snazi klasičnog opusa, prema utjecaju i globalnoj slavi, u leđa može gledati tek sveprisutnom iskonskom ''četveroglavom čudovištu iz Liverpoola'', kako je nedodirljive Beatlese jednom oslovio sȃm Jagger - neumoljivi jezik Stonesa.
Otkud onda Foreign Tongues, albumski dragulj dostojan njihove zlatne ere? Odgovor, dakle, nije u formuli koja tako izgleda kada se uredno poslože trajno nadahnuće, neiscrpna kreativna energija, jasna vizija, golemo iskustvo i, više od svega, zajednička kemija i ta tobože jednostavna organsko duševna pripadnost negostoljubivom raskršću gdje se u svojim izvornim inkarnacijama susreću blues i rock. Odgovor je zametnut u prašini mitologije benda koji se svojski podrugljivo i beskompromisno žilavo odupire jalovim trendovima i konfekcijskoj stvarnosti modernoga doba.
