Emocionalna regresija

Sigurno ste barem jednom u životu doživjeli da vam je bilo rečeno da se ponašate nezrelo poput djeteta ili da ste sami osjetili da je vaša emocionalna reakcija adekvatnija dječjem nego odraslom ja. Kada u specifičnim životnim situacijama aktivirani određenim okidačima izgubimo perspektivu odraslog i reagiramo preplavljeni neželjenim osjećajima tada se najvjerojatnije nalazimo u emocionalnoj regresiji. To mogu biti osjećaji neizmjerne tuge, ogromnog straha ili silnog bijesa koji nas doslovno mogu preplaviti do te mjere da izgubimo perspektivu realnosti. Najčešće takve naše reakcije nisu u skladu sa stvarnošću, već je naš subjektivni doživljaj puno intenzivniji od realne vanjske situacije. U našoj psihološkoj zadanosti postoji jasna mapa i definiran razvojni put. Sadrži brojne faze i podfaze koje kao bića moramo proći od prvih dana naših života pa do pune zrelosti. Na tom putu jako su bitni uvjeti pod kojima ta naša zadanost ostvaruje svoju punu kvalitetu. Ukoliko neki od uvjeta nisu bili dovoljno dobri (roditeljsko strpljenje i podrška) mi zapinjemo emocionalno na toj razini. To nazivamo nedovršenim mjestima i to postaju naše slabe točke na emocionalnoj razini. Ostale ego funkcije se počinju razvijati u svrhu kompenzacije i prikrivanja tih slabih mjesta. U stresnim situacijama ili određenim odnosima bivamo aktivirani i propadamo u ta nedovršena mjesta i emocionalno regresiramo u dijete. Na ovom predavanju imati ćete priliku saznati puno više o mehanizmu emocionalne regresije te vidjeti da nekad možemo regresirati u prostor najranijeg perioda našeg života. Da na određene životne situacije reagiramo iz mjesta jednogodišnje bebe. Također ćemo govoriti o načinu rada na dovršenju naše psihološko emocionalne zadanosti i kako si praktično možemo pomoći.Vodi Ivana Skoblar Bajković.