Drugom polovinom 1950-ih, tada tek mladi novinar, a tek poslije slavni nobelovac, Kolumbijac Gabriel Garcia Marquez imao je priliku putovati kroz nekoliko zemalja „istočnog bloka”. Svoje utiske s onu stranu željezne zavjese objavljivao je u južnoameričkim časopisima, a poslije (1978.) kao zasebnu knjigu.
Guylain Vignolles zaposlen je u tvornici za recikliranje starog papira, ali mrzi taj posao, stroj i uništavanje tiskanih knjiga. Stoga svaki dan na kraju smjene, prilikom čišćenja i podmazivanja stroja, krišom uzima stranice koje su slučajno izbjegle uništenje i odnosi ih kući. Putujući na posao sutradan, u ranojutarnjem terminu, Guylain zauzima svoje mjesto i naglas čita spašene stranice ostalim putnicima u vlaku, bez obzira na nepovezanost stranica iz romana, enciklopedije ili kuharice i bez obzira na to slušaju li ga putnici ili ne.
U središtu su radnje dvoje građana Amsterdama: glavni junak Stijn, vlasnik privatne firme Brend u izradi, koju posjeduje sa svojim prijateljem Frenkom, i njegova supruga Carmen, koja je otvorila svoju brokersku firmu. Stijn i Carmen već su dulje u braku, imaju dvogodišnju kćer Lunu, puno prijatelja, lijepu kuću i naizgled je sve u redu (osim Stijnove monofobije koja ga tjera da bjesomučno izlazi i lovi cure, no to je samo dio problema).
Različita su tumačenja i shvaćanja pojma vjernosti te su poznati različiti aspekti tog pojma: vjernost prema prijatelju, domovini, poslu, partneru, mladenačkim idealima… Nerijetko je prakticiranje ili neprakticiranje vjernosti predložak književnih djela.
Nizozemski povjesničar Rutger Bregman našim je korisnicima već poznat po svojoj knjizi Utopija za realiste u kojoj čitateljima predstavlja povijest ideje o uvođenju univerzalnoga temeljnog dohotka.
