U travnju ove godine, u 89. godini, preminuo je peruansko-španjolski pisac Mario Vargas Llosa. Jedan je od vodećih romanopisaca i esejista u Latinskoj Americi, a njegova duga i plodna karijera okrunjena je Nobelovom nagradom za književnost 2010.
Molly Gray, mlada sobarica zaposlena u hotelu, navikla je biti nevidljiva i marljivo obavljati svoj posao. Izuzetno je čista, vrijedna, pedantna, sklona poštovanju pravila i rutine. Istovremeno je i naivna, dobroćudna, doslovna, nesklona prepoznavanju sarkazma, ukratko, socijalno manje prilagođena od ljudi u svojoj okolini, zbog čega je često predmet poruge.
Obratnica nasilja mauricijsko-francuske književnice Nathache Appanah, ističe nakladnik, zaron je u pakao mladosti prepuštene samoj sebi na francuskom otoku Mayotteu u Indijskom oceanu.
„Kultura nije nešto što se posjeduje, nego nešto što predajemo kako bi je drugi mogli koristiti na vlastiti način…“
Ta misao Martina Puchnera temeljna je nit knjige – nije moguće posjedovati kulturu bez obzira na to koliko mi to željeli. Ona nema vlasnika i ne možemo je gledati kroz prizmu imovine. Posuđivanje je motor kulture i ovoj je knjizi cilj predstaviti nevjerojatnu šarolikost kulturnih djela koja smo mi kao vrsta stvorili, u nadi da ćemo zajedničko ljudsko nasljeđe prenijeti na sljedeći naraštaj.
Drugi svjetski rat bjesni, a posebno se važna bitka vodi na Atlantiku. Njemački admiral Karl Donitz dao je izričitu zapovijed da se preživjele s potopljenih brodova ne spašava, nego da se odmah bježi i napusti mjesto bitke. Tu zapovijed talijanski podmorničar Salvatore Todaro odlučio je ignorirati. Potopivši belgijski teretnjak, spasio je 26 preživjelih članova posade te, riskirajući vlastitu podmornicu i posadu, prvo ih teglio pa potom i ukrcao u ionako tijesno plovilo i, sporo ploveći po površini, odveo na Azorsko otočje.
